Prekrasni zeleni „bregi“, planinarske staze i duge šumske šetnice. Čarobni dvorci, utvrde ijedinstveni muzeji.Ukusna domaća jela, tradicije, narodna nošnja, burna povijest i vesele „popevke“samo su neke od čari Hrvatskog zagorja. Zagorje je u mojim očima baka Hrvatske. Brižna, draga, vesela i naravno, najbolja kuharica. Upravo zato volim taj prekrasan kraj. U srcu mi stvaratoplinu, osjećaj sigurnosti i nostalgiju. Moja baka je bila starija i slabijeg zdravlja, pa je njezino tijelo bilo previše slabašno da bi pratilo živahnost djeteta kao što sam ja. Nije mogla sa mnom peći kolače, saditi cvijeće, pjevati pjesme ili šetati. Zato je tu bila baka Zagorje.Da me ne biste krivo shvatili, nikada ne bih mijenjala svoju baku, ali mi je nedostajala ta toplina koju samo baka može dati. Zato sam je pronašla u Zagorju. Upoznat ću Vas s nekim mjestima Zagorja koja su mi pružila osjećaj djetinjstva u bakinu vrtu.
Moje najranije sjećanje iz Zagorja su igre na Grešnoj Gorici. Posvuda su prekrasne kolibice koje izgledaju kao da su iz bajke. Sve je baš kako treba biti u bakinu dvorištu - ljuljačke, kućice za igru, klackalice, tobogani… Najzanimljivija od svega je mala maketa dvorca Veliki Tabor. Osjećam se kao Regoč preskačući njene zidiće. Pluća mi puni čisti šumski zrak. Priroda je svuda oko mene, prostrane šume i vinogradi. Jarko zelenilo se prelijeva preko brda kao boja na platnu slikara. Ulazim u glavnu kuću. U nosnice mi se uvlači miris domaćih delicija. Svježi štrukli sa sirom i topla zagorska juhapozivaju na „bakin“ ručak. Uživala sam u odličnom obroku. Čekaju nas veličanstveni dvorci. Dvorac Trakošćan je moj najdraži. Šetnja dvorcem je baš kao da je baka ispričala priču iz davnina. Zlatni lusteri puni detalja koji osvjetljavaju prostrane sobe. Drveni namještaj kakav vidimo samo u povijesnim dokumentarcima. Meni su posebno zanimljive slike članova obitelji Drašković. Na prvom katu dvorca se nalaze i spavaće sobe. Svaki okvir ogledala ima detaljno izrezbarene simbole. Na nekim mjestima dvorca se nalaze pomalo zastrašujući oklopi vitezova. Dvorcem se širi onaj poseban miris povijesti. Znate na koji miris mislim. Kako šetam dvorcem, u glavi mi svira klasična glazba koja upotpunjuje idilu.
Vratimo se sada u 21. stoljeće da ne bismo zaglavili u 14. Krenimo do Muzeja „Staro selo“ Kumrovec. Ovo predivno malo selo je tradicijski uređen prostor u kojem se osjećam kao kod kuće.Na prozorima autohtonih kućica cvijeta mirisno cvijeće. Ondje sam naučila puno o tradicijskim obrtima Zagorja. Kao da me baka učila kako je to bilo prije. Unutar kućica je sve posloženo kao što je nekada bilo. Stari drveni kreveti, stol nasred sobe prekriven bijelim stolnjakom. Na stolu su drvene zdjele i vrč. U jednoj od kućica je soba u kojoj se izrađuju drvene igračke. Na svakoj prevladavaju crvena, bijela, plava i žuta boja. Takve igračke su najljepše jer su ručno rađene, s ljubavlju, a ne strojem. U selu vidim i krasnu narodnu nošnju Zagorja. Prevladava bijela boja s crvenim detaljima i crne čizmice.Ovo malo selo jednostavno mi je osvojilo srce.
Sada ćemo zaroniti daleko u prapovijest. U Muzeju krapinskih neandertalaca bila samnajmanje tri puta. Svaki put me sve više fascinira. Na početku obilaska gledala sam kratki film o životu neandertalaca. Obilazak ostatka muzeja me uvijek ostavi bez riječi. Muzej je napravljen po sistemu vremeplova, kroz povijest Svemira, Zemlje, čovjeka pa sve do danas. Naročito su mi zanimljive makete neandertalaca u stvarnoj veličini. Nevjerojatno je koliko mi ovaj muzej može predočiti sasvim različit život neandertalaca prije 125 000 godina. Kakve zanimljivostisamo priča baka Zagorje.
Nalazimo se na najvišoj planini Hrvatskog zagorja – Ivanščici. Ispred same planine nalaze se šarena polja koja izgledaju kao prelijepa apstraktna slika. Blagi valovi zagorskih brežuljaka okružuju planinu te se postepeno podižu. Svjetlo plavo nebo grli visoke tamno zelene šume Ivanščice. Cijeli prizor je melem za oči, ali nismo vidjeli Ivanščicu pod snijegom. Tada morate biti pažljivi, mogla bi Vas previše očarati. Kada dođe zalazak Sunca, ružičasto-crveni veo joj prekrije oči. Moramo jednom otići u snježno vrijeme, ali i ovako zelena je predivna. Sada je vrijeme da krenemo kući. Nemojte biti žalosni, možemo još koji put u šetnju s bakom Zagorjem.
Nadam se da ste uživali u ovome putovanju. Moramo biti zahvalni za sve ove ljepote Zagorja, ali i Hrvatske. Čuvajmo običaje i kulturu naših djedova i baka kako bi sljedeće generacije mogle učiti o tradicijama ove zemlje. Čuvajmo i čarobnu prirodu Hrvatske kako bismo mogli još dugo uživati u njoj. Svaki dio Hrvatske ima svoje priče i trebamo ih dobro slušati i njegovati. Nadam se da Vam je Zagorje nakon putovanja malo bliže srcu. Meni će biti drago ako još barem netko može u Zagorju naći toplinu i vidjeti ljepotu običaja i prirode. Do sljedećeg putovanja pustite neka vas vodi mašta!
Alegra Hammoud, 8.b
Putopis je nagrađen na natječaju „Putositnice“ za najljepši dječji putopis 2020.