Na dan putovanja bila sam tradicionalno nezadovoljna. Čežnja za osmjehom na mome licu kod mojih roditelja bila je sve veća i veća, a kako to obično sa mnom biva, ja sam ih samo ignorirala. Dolaskom do naše prve destinacije,Valbiska, trebali smo se ukrcati na trajekt. Ah, te trajektne vožnje… Ubitačne su… Skoro sam zaplakala opraštajući se s otokom Krkom dok se s druge strane vidio onaj isti tajanstveno dosadni otok. Dolaskom do Meraga, krenuli smo prema našoj finalnoj destinaciji. Vozeći se autom uzbrdo, pritisak u ušima bio je sve veći i veći, baš kao i moja nostalgija za WI-FI-em, prijateljima i ulicama moga grada. S obje strane, pomalo grbave ceste, bilo je ovaca kao u priči. Još uvijek ne mogu shvatiti kako ne padaju s toga strmoga i neravnomjerno raspoređenoga stijenja i kamenja. Nakon 40-ak minuta ugledali smo prvu pa  drugu šumicu i zvonik tajanstvene crkve. Od ulaska u selo dijelilo nas je samo nekoliko sekundi. Izlaskom iz auta, službeno smo zakoračili na destinaciju smještenu 380 metara iznad mora, ispod koje nas jedino gleda bistro, plavo i umreškano more čekajući da mu se razveselimo. Okrenuvši pogled ulijevo, ugledala sam vesele, ali iscrpljene turiste koji su s ponosom hodali s plaže prema selu. Plaža Sveti Ivan jedna je od razloga tolike posjećenosti ovoga sela, iako ne razumijem kako ljudi mogu uživati u planinarenju s plaže i nazad. Sunce je u mene udaralo poput svjetla nekog policijskog helikoptera, samo što se nalazim u centru sela čija je populacija oko 10 stanovnika, a svi se bliže svome stotom rođendanu. Hodajući prema našoj kući, čula sam cvrčanje raznih vrsta insekata koji se ondje osjećaju sigurno jer ih nitko ne ugrožava. Tako se vole naseliti u tuđe kuće, pa tako i u našu.

Uskoro smo otišli u mjesto Valun na kupanje jer odbijam planinariti samo kako bih se okupala. Vrijeme na plaži tratim preslikavajući pogled prema otvorenome moru.Prolazili su sati. S više tišine se nikada prije nisam susrela. Sjela sam na kamen i gledala plažu uz koju se iz mora zrcalilo nebo puno zvijezda. Kada sam to shvatila, podigla sam glavu i ugledala nešto prekrasno. Bilo je to crno platno oslikano najljepšim zvijezdama. Kako bi astronomi ovdje uživali. 

Probudila su me zvona crkve. Bila sam puna energije i spremna za početak dana. Ulaskom u kuhinju, mami sam došapnula kako bismo mogli planinariti do plaže. Mama me iznenađeno pogledala. Složila se sa mnom i razveselila se. Tako sam zakoračila u svijet planinarenja. Putevi su bili uski i strmi, ali idealni za avanturiste. Bilo je pregršt zelenila i raznih životinja, no nije bilo strašno. Zrak je bio svjež i sve je bilo mirno. Iza jednog drveta ugledala sam more kojemu smo bili jako blizu. Plaža je izgledala ljepše nego inače jer sam naviknuta na pogled iz ptičje perspektive. More je bilo bistro i mogli su se čuti umirujući udarci valova o stijene. Zaista nešto predivno. Ovoga puta nisam niti pogledala mobitel. Uživala sam u pogledu i tišini. Pri povratku s plaže bilo je malo naporno, ali sada razumijem raspoloženje turista koje sam vidjela nekoliko dana prije. Osjećaj je predivan. Od čudesne plaže strmim uskim putovima dođeš  do cilja i uživaš u pogledu.  Navečer sam otišla na stjenovit put gdje sam sjela i gledala zalazak sunca. Predivno. S jedne strane Učka, a s druge Italija. More se ljeskalo. Prava bonaca. Mislim da nije postojalo drugo mjesto na kojemu sam u tome trenutku željela biti. 

A onda plažaSv. Ivan specifična po svojoj špilji u kojoj se osjećaš kao da si na drugome planetu. Ulaskom u špilju ugledala sam plavetnilo koje se stvaralo miješanjem morskih boja. Osjećala sam se kao da lebdim svemirom. Još jedna od stvari koja me uistinu obradovala bilo je ronjenje. Voda je bila čista poput kristala, pa su se mogla razotkriti razna bića čiji je dom bio pravo čudo. 

Otišli smo na još jednu zagonetnu plažu Meli.Plaža je izgledala poput potopljene pustinje, a iz pijeska je bliještala zlatna boja. Bio je užitak ondje hodati bez obuće jer je osjećaj kao da hodaš po oblacima.

Iako se „nevera“ smirila, znali smo kako je more jako hladno pa smo toga dana odlučili samo šetati cestom koja nas svakodnevno dovodi do sela. Hodajući, vidjeli smo ovce koje su nesmetano šetale krajolikom. Od kiše se u zraku osjećala vlaga, a s biljaka su još uvijek padale kapljice vode. Imali smo prostran pogled na akumulacijsko jezero. Na povratku smo se mučili s penjanjem po strmoj cesti, no isplatilo se. Bura je još uvijek u selu jako puhala. Toga tajanstvenoga dana u selo su došla djeca koja svake godine dolaze, ali ih nikada zapravo nisam upoznala. To su Klara i Marta, djevojčice iz Rijeke čiji djed i baka tu žive. Nešto su mlađe od mene, ali ove sam godine osjetila veliku želju za upoznavanjem s njima. Pričale su mi u životu u Rijeci, koji je puno drugačiji od života u mome kraju. Tijekom razgovorapriključili su se i Iva i Mark, blizanci koji ovdje provode cijelo ljeto. Tako smo stvorili malu škvadru koja je danonoćno vikom i smijehom uznemiravala turiste i ostale mještane. 

Klara, Marta i ja smo na plaži u Valunu bile poput istraživača. Ronile smo i pronalazile kamenje i koralje raznih boja i veličina, a čak smo vidjele i meduzu po čemu možemo zaključiti kako ovo i nije najpitomija plaža. 

Zadnji trenuci bili su dragocjeni, ali prebrzo su prolazili. Vani se već mračilo, a na vrhu suhozida sjedila sam sama i promatrala zalazak sunca. Ponovo je sve bilo tiho i mirno. Bonaca je opet zavladala. Tuga, nezadovoljstvo i dosada odjednom postaju sreća, zadovoljstvo i prava avantura. Upoznala sam mnogo ljudi, krajolik, plaže i bogatstva ovoga tajanstvenoga otoka.

Ana Vondraček, 8.b

Terenska nastava osmaša u Zagrebu – tragom hrvatskih izumitelja i uživanje u popularnom mjuziklu Aida

Učenici 8-ih razreda proveli su nezaboravan jesenski dan u Zagrebu, gdje su nakon šetnje Zagrebarium pod vodstvom kostimirane kazivačice i upoznavanja s izumima genijalnog uma Nikole Tesle u Tehničkom muzeju, uživali u proslavljenom mjuziklu Aida u Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija.

Terenska nastava osmaša u Zagrebu - tragom hrvatskih znanstvenika i izumitelja  

Koliko puta prolazimo zagrebačkim glavnim trgom, ulicama i uličicama oko njega, a da zapravo nismo svjesni povijesne uloge i tajni koje se skrivaju u pločnicima, pročeljima zgrada, spomenicima, znakovima i simbolima razasutima po gradu koji pričaju priče o neobičnom i mističnom Zagrebu. Učenici osmog razreda pošli su 10. listopada u obilazak grada pod vodstvom kostimirane kazivačice Ive Silla. U neobičnoj šetnji pod nazivom Zagrebarium upoznali su se s razvojem grada krajem 19. i početkom 20. stoljeća, djelovanjem hrvatskih izumitelja, znanstvenika, tehnološkim dostignućima koja su predstavljala inovativnost i senzaciju u vrijeme naglog razvoja grada te manje poznatim činjenicama iz povijesti grada i života ljudi u Zagrebu toga vremena. Saznali su i mnoge zagrebačke rekorde – zagrebačka žičara najkraća je žičara na svijetu, zagrebačka katedrala sa svojih 108 m najviša je zgrada u Zagrebu, Zagreb je jedini grad u Europi koji je zadržao tradiciju ručnog paljenja plinskih lanterni koje svakodnevno obilaze i dvojica „nažigača“… Kazivačica Iva Silla ispričala je zanimljive legende o porijeklu naziva grada Zagreba i poznate zagrebačke fontane Manduševac, Krvavom mostu… Povela je učenike do murala između Strossmayerovog šetališta i Gradeca koji prikazuje hrvatske inovatore i povijesne ličnosti – Nikolu Teslu, Eduarda Slavoljuba Penkalu, Fausta Vrančića, Ivana Vučetića, Davida Schwarza. Učenici su se upoznali s njihovim najznačajnijim izumima i inovacijama kojima su ovi hrvatski izumitelji doprinijeli razvoju tehnike i znanosti. Šetnjom do Markova trga saznali su da je Nikola Tesla u svom trodnevnom posjetu Zagrebu održao govor u Staroj gradskoj vijećnici u kojem je predložio izgradnju centrale izmjenične struje. Više o životu i radu ovog istaknutog svjetskog i hrvatskog izumitelja i njegovim idejama koje su promijenile svijet, učenici su saznali u Tehničkom muzeju. U kabinetu Nikole Tesle vidjeli su demonstraciju funkcioniranja njegovih najpoznatijih izuma – okretnog magnetskog polja, radio valova, elektromotora, izmjenične struje, daljinskog prijenosa struje te se upoznali s primjenom Teslinih izuma u funkcioniranju današnjih uređaja. Imali su priliku isprobati pokuse sa strujom. Nakon edukativnog predavanja samostalno su obišli središnji postav Muzeja i razgledali izloške nekadašnjih prometala.

Mjuzikl Aida oduševio naše učenike i učitelje

Glavni cilj posjeta Zagrebu bio je mjuzikl Aida u kazalištu Komedija. Proslavljeni pop-mjuzikl svjetski poznatih skladatelja Eltona Johna i Tima Ricea oduševio je naše učenike i učitelje, što je potvrdio pljesak koji je nakon svake glazbene izvedbe ispunio gledalište. Riječ je o klasičnoj priči o ljubavi nubijske princeze Aide i egipatskog vojskovođe Radamesa, u kojeg je zaljubljena i faraonova kći, egipatska princeza Amneris. Iako njihova sudbina završava tragično, uživanje u ovom fantastičnom mjuziklu nezaboravno je iskustvo za naše osmaše, a dojmovi će se još dugo prepričavati školskim hodnicima.

Daniela Prekpalaj, 8. d  (Novinarska grupa)

• Category Title

                „Vruća ljetna večer u Koprivnici, ne zvuči zanimljivo. Vruća ljetna večer na moru na plaži, to već zvuči zanimljivije“, komentirala je moja sestrična Ema. Završila je škola, obje smo prošle s odličnim uspjehom, bilo je i vrijeme da nas roditelji za to nagrade. Moji roditelji iznajmili su kuću na moru u Puntu na otoku Krku. Par dana poslije već smo bile u automobilima i razmišljale kakvo će biti ovo ljeto. Nadale smo se da će biti smiješno i urnebesno, baš kao i prošle godine. 

               U automobilu smo slušale glazbu. Kada smo se odjednom zaustavili, nam nije bilo jasno. Znale smo da nema teorije da smo već stigli. Mama nam je ispričala kako su u gradu Fužine dva prekrasna jezera - Bajer i Lepenica. Posjetili smo jezero Bajer. Jezero Bajer je umjetno akumulacijsko jezero nastalo 1952. godine. Jezero me svojom ljepotom oduševilo. Put se nastavio dalje bez zaustavljanja. Došavši na Punat, prvo što smo napravile, naravno, otišle na plažu. Tamo smo odmah primijetile da gotovo svi pričaju čakavskim narječjem. Dok smo mi jedna dugoj govorile ,,kaj“, ostali su govorili „ča”. Punat je mali gradić na otoku Krku. Ima uvijek puno turista, ali i domaćih ljudi. Puntarskim lijepim plažama nitko ne bi mogao odoljeti. Iako nije velik, grad ima prekrasnu marinu. Gotovo svake noći Ema i ja šetale bismo marinom zamišljajući da smo se izgubile i praveći se da je tu negdje i naša jedrilica.

Hrvatisu naselili otok Krk već u 7. stoljeću naselili. Oni koji vole narodne običaje i ples, oduševit će Folklorne večeri grada Krka. Punat je od grada Krka udaljen samo 10 kilometra, pa smo često odlazile u sam grad. Imale smo običaj tamo si kupiti kokice. Za vrijeme boravka u Punatu upoznale smo djevojčicu Doris s kojom smo se zbližile. Ona bi nam svaki dan nakon ručka pokazivala tajne putove i prečace koje je samo ona znala, sve dok nas jednoga dana nije presreoneki dječak kako hodamo po nečijem dvorištu. Dorisini putokazi vodili su svugdje i kroz svakojaka mjesta. Naposljetku, pridružio namse i taj dječak. Od njega smo doznale svakojake zanimljivosti o Puntu. Crkva u koju smo katkad išle na misu, zvala se crkvica sv. Dunata, saznale smo da potječe iz 9. st. Nasuprot Punta nalazi se otok Košljun. Na otoku Košljunuposjetile smo franjevački samostan iz 15.st. S obzirom da smo cijelo ljeto bile u ovome gradu, pratile su nas razne dogodovštine i avanture, od toga da je Doris završila na hitnoj pa sve do trenutaka kada se smijeh pretvorio u totalni kaos. Kada je Doris završila na hitnoj, bio je običan dan, obično more, obično sunce. Igrajući se u moru, netko je od nas četvero predložio utrkivanje po plićaku. Možete pretpostaviti, Doris je, ni manje ni više, stala na ježa. Morala je potražiti hitnu pomoć. A kako se smijeh pretvorio u kaos? Kako smo većinom bili do kasno budni igrajući se vani, svojim smo smijehom probudili susjede, pa su nas rastjerali. 

Dorisina baka znala nam je pričati legende o Puntu, o tome kako je bilo za vrijeme rata na Puntu i o drugimdogađanjimau gradu. Malo-pomalo približavao se i kraj ljeta. Jednodnevni izlet u Bašku očarao me. Ema bi rekla: „Klara, pretjeruješ s takvim riječima”, ali ovoga puta nisam. Ono po čemu svi poznaju to mjesto, definitivno je Bašćanska ploča. U obližnjem Jurandvoru je crkva svete Lucije u kojoj je pronađen najvrjedniji spomenik hrvatske pismenosti i kulture. Uvjerena sam da to već znate i kako se ovo ne bi pretvorilo u činjenice iz povijesti, evo i jedne zanimljivosti o Baškoj. Duga jedinstvena šljunčana plaža od 1800 metara slovi kao najljepša u Jadranu. Predivno je bilo kupati se na njoj i stvarno mogu reći da se s razlogom ubraja u najljepše plaže Jadrana.  

                Ljetu je došao kraj, sa svojim prijateljima smo se oprostile, ali i čvrsto obećale da ćemo doći iduće godine. Preporučujem vam da obavezno posjetite Punat, Bašku, Krk. Obiđite cijeli otok Krk da biste otkrili sva bogatstva ovog otoka. No, molim vas, ako ćete kome pričati i hvaliti se, kao ja sada, spomenite i to da ste pročitali nešto o ovim gradovima te da vas je to privuklo da dođete. Moram obavijestiti Emu kako je spomenuta u ovom putopisu, a tebi ću, dragi čitatelju, reći kako se toplo nadam da ćemo se sresti u nekom lijepom hrvatskom gradu i možda zajedno proučavati njegovu povijest, kulturu i običaje. 

Klara Jelovčan, 8.d

• Putositnice s Krka 

U Tjednu cijeloživotnog učenja 7.a i 7.b razred ostvario je terensku nastavu u gradu Zagrebu. Došavši u glavni grad Zagreb, učenici su posjetili Zoološki vrt, gdje su vidjeli različite životinje. Naučili su čime se pojedine životinje hrane, kako i gdje žive, kakve imaju uvjete i na što se prilagođavaju. Poslije razgleda Zoološkog vrta uputili su se prema centru Zagreba gdje su posjetili Katedralu Uznesenja Blažene Djevice Marije, koja je najveća hrvatska sakralna građevina i jedan od najvrjednijih spomenika hrvatske narodne baštine. Prva je i najznačajnija gotička građevina Hrvatske. Nakon razgleda katedrale pješačili su do Markovog trga gdje su obišli zgradu Hrvatskog sabora, sjedište Vlade i crkvu svetog Marka koja je jedna od najstarijih građevinskih spomenika grada Zagreba, a izgrađena je u 13. stoljeću. Prošetali su do kule Lotrščak gdje su vidjeli Grički top koji svaki dan puca točno u 12 sati te označuje podne. Nastavili su šetnju Gornjim gradom, a kasnije su se spustili do Ilice gdje su posjetili Muzej iluzija gdje su testirali svoja osjetila u fascinantnom svijetu iluzija. Nakon razgleda centra grada krenuli su na ručak, a potom u poznati zagrebački park Bundek. Park se nalazi južno od Save, a 2005. g.  park i jezero potpuno su preuređeni. Učenici su se zabavili i poigrali na velikom igralištu pored jezera gdje je vladala odlična atmosfera. Nakon puno igre, smjeha i zabave krenuli su prema Koprivnici.

 Ema Rak, Nina Hudinčec  (Novinarska grupa)

• Category Title