Maša
Živio sam u trgovini za bebe. Smiješno, ali bio sam jedini plišanac među benkicama, dekicama i zvečkama. Bilo mi je dosadno.
Jednoga dana se pojavio bračni par. Ona je bila trudna, a on mi se jako razveselio kad me ugledao. Zastao je, ali ga je ona pozvala dalje.
Pogledao sam lijevo-desno-lijevo i uskočio u njihovu košaru. Mahnuo sam prijateljima dekicama, benkicama i zvečkama i provozao se na pokretnoj traci do blagajne. To je zabava!
U torbi među ostalim stvarima stigao sam u stan. On i ona čudili su se kad sam ispao iz torbe. Nije im bilo jasno kako se mali plišani tigrić tu pojavio.
On mi je namignuo i obećao da će me paziti i maziti.
Moje mjesto je bilo u mekom, ali praznom dječjem krevetiću.
A onda, jednoga dana pojavilo se nešto maleno i glasno. Bila je to Maša.
Bio sam zbunjen. Kako će me Maša paziti i maziti, pitao sam se. A onda sam se dosjetio, ja ću paziti i maziti nju! I naučit ću je svemu što znam. Postat će prava mala tigrica.
Maša me izgubila
Pratio sam Mašu u stopu. Najdraže mi je bilo zaspati u njenom zagrljaju za vrijeme dnevnog odmora u vrtiću. Poslije spavanca, strpljivo sam čekao u njenom ormariću da roditelji dođu po nas i da im ispričamo svoje "tigrodovštine".
Toga dana Mašina je grupa posjetila gradsku knjižnicu, a ja sam čekao i čekao...
Tata je Mašu pokupio pred knjižnicom. Ona mu je veselo pokazala četiri slikovnice koje je posudila pa su se uputili kući.
Kad je shvatila da me nema, jako se uplašila. Pomislila je da me je izgubila.
Onda su se ipak dosjetili gdje sam.
Bilo je već kasno i sva su vrtićka djeca i tete otišli kući. Roditelji su uvjeravali Mašu da sam u vrtiću na sigurnom, ali ona je zaprijetila da će cijelu noć ostati budna jer bez mene ne može zaspati.
Srećom, u vrtiću ih je dočekalo svjetlo jer je vrijedna teta čistačica pripremala vrtić za novi dan.
Kad me Maša spasila iz ormarića, rasplakala se od olakšanja. Priznajem, malo sam se rasplakao i ja.
Maša je krenula u školu
Svoj sedmi rođendan Maša je proslavila prvog dana škole. Razmišljala je kako da me prošverca u torbi, ali se desilo nešto bolje.
Mama joj je objasnila da i ja krećem u školu. Školu za tigrove. Tamo ću se šuljati, skakati, loviti plijen kao pravi tigar. Grrrr! Upoznat ću nove prijatelje tigrove baš kao što će ona upoznati nove djevojčice i dječake.
Mašina škola zove se „Đuro Ester“, a moja „Đuro Tigster“.
Koja slučajnost!
Poslije škole zajedno pišemo zadaću. Maša uči slova i baš je jučer vježbala pisano slovo t.
Bio sam jako ponosan kad je u pisanku pored svojeg, napisala i moje ime.
Maša i tigar zauvijek!
Maša Kresojević, 2.a